Bivši učenici

poziv 50. obljetnica

POZIV

Filip Debelec 4a
Ples u Hrvatskoj je relativno mlad (Prva DP krenula su 1993.) dok u susjednoj Sloveniji plesna tradicija traje oko 70 godina... A u Engleskoj racunajte duplo duze. Sportski ples (citajte Dancesport) je dobio priznanje od International Olympic Committee (IOC) da je ples vrijedan olimpijskog sporta i na najuzoj je listi da i ples bude jedna od disciplina na olimpijskim igrama zajedno sa kickboxingom, karateom, tajlandskim boksom itd.
U ples sam usao kada sam 2003. dobio letak za plesnu skolu u svojoj osnovnoj skoli. Cuo sam da ce par cura iz razreda ici, pa reko idem i ja, zasto ne? Krenuo sam na te tecajeve, ostali su odustali jer im je bilo pretesko, nisu imali vremena ili iz nekih drugih slicnih razloga, a ja sam se sve brze napredovat sto je zamjetio i trener sportske grupe Rade Janjic. Pitao me zelim li ici na turnire i natjecat se u plesu, dobio bi svoju partnericu i poceo bi malo ozbiljnije. Nije mi trebalo dugo da razmislim i 21.06.2003. je bio moj prvi turnir, sa svojom prvom partnericom Andreom Zutic osvojili smo 1. mjesto u konkurenciji 3 para (ajme konkurencije K ).
Andrea je trenirala 2 godine duze od mene pa je bila mlada i nadobudna i ocekivala od mene da radim cuda i imala je velike apetite sto se tice mjesta ali njezine radne navike nisu bile bas u skladu s time. Nakon 2 godine treniranja s njom, stigao sam ju i premasio u kvaliteti. Nasao sam novu partnericu u svojem klubu, Silviu Predanic, i s njom sam nakon 3 mjeseci treninga osvojio 6. mjesto na drzavnom prvenstvu 10 plesova. Na zalost ona je 3 mjeseca poslije prekinula s plesom zbog tegoba u stopalima, a ja opet u novo trazenje partnerice. Poceo sam plesati s Valentinom Walme, ona je prije toga plesala oko 10 godina u PK ''Fredi'' – Zagreb. Ljudi su se malo cudili kako to da je plesem samo 3 godine a ona 10 ali smo presli preko toga i nedugo kasnije, osvojili smo 3. mjesto na drzavnom prvenstvu u 10 plesova, 5 mjesto na drzavnom natjecanju u latinsko-americkim plesovima, 4. mjesto na drzavnom natjecanju u standardnim plesovima i sljedece godine opet na drzavnom prvenstvu u kombinaciji 10 plesova 4. mjesto. Bilo je tu i mnogo drugih turnira ali to su samo vazniji rezultati unutar Hrvatske. Neki od turnira bili su i u inozemstvu kao sto su Sarajevo (BiH) , Krško (SLO), Ljubljana (SLO), Subotica (SRB), Maribor (SLO).
Na internacijalnoj ranking listi smo bili 1268. od 2898. parova u latino-americkim plesovima.
U 7. mjesecu 2007. prekinuo sam partnerstvo zbog neslaganja i razlicitih ambicija u paru i poceo plesat s Brunom Gorupec iz PC ''Ritam'' – Zagreb s kojom sam ujedno i promjenio klub, otisli smo u PC ''Zagreb'', kod trenera Ksenije Pluščec-Quesnoit i Nicolasa Quesnoit. Jos nismo krenuli na turnire zbog moje ozljede koljena (upala hvatišta tetive) ali ocekujemo bolje rezultate nego sa starim partnerima, a sto se tice odnosa izmedju nas je vise nego dobro.
Trenutno plesem 4 godine i na novu godinu ulazim u kategoriju Odraslih, najjacu kategoriju u plesu, te se nadam da cu jednog dana uci u finale drzavnog prvenstva, a kasnije i TOP 500 na svjetskoj ranking listi. Nakon ostvarenog cilja, uvijek slijedi novi, veci, jer jedine granice koje postoje su one koje si sami postavimo…

Marina Galušić
Zovem se Marina Galušić, učenica sam 4.c razreda XIII Gimnazije. U školi sam prosječan učenika kao i većina, a izvan škole moje vrijeme je ispunjeno plesom. Na nagovor prijateljica 2006 godine upisala sam Don Kolarek BBoy Akademiju. Plešem hip-hop, točnije „New style“. Prvim plesnim koracima naučili su me jedni od najpoznatijih hrvatskih predstavnika hip-hopa , Nives Poznanović a.k.a Shani & Vlado a.k.a Atomic. Tako započinje moja priča, svi naporni treninzi, sva odricanja, isplatila su se. Prvi nastup imala sam za grupu Chanté, nakon toga odradili smo nastup povodom 10-te godišnjice Moriss Studija gdje smo plesali za njemačkog repera Sunny Buziness-a (za njega i Bazaar Crew ćete sigurno još čuti), zatim na poziv Generala Woo-a plesali smo na Hip-hop festivalu u Vukovaru, zatim slijedi Don Kolarek Show- povodom obljetnice smrti Gorana Kolarek( najpoznatijeg hrvatskog bboya u svijetu). Putem plesa upoznala sam jako puno ljudi sa estrade i s njima se sprijateljila, tako sam na primjer upoznala Generala Woo, Edu Maajku,Larisu Lipovac, ACC, Connectovce, Phat Phillia, El da Sensi-a i mnoge druge. Poznavajući sva ta imena lagano sam otvorila vrata uspijeha,al trebat ću još puno znoja ostavit u dvorani dok ću se borit za svojih 5 minuta slave. Možda će vam moja priča biti smješna,ali lijep je osjećaj kad dođeš van a „face s estrade“ te pozdravljaju,kad imaš pristup VIP-u…..
Nadam se da će se jednoga dana sav uložen trud i isplatit, tko zna možda ćete me jednog dana gledat na MTV-u….„Dancing is a story without words and I΄m gonna tell my strory“